Laparoskopska apendektomija (laparoskopska operacija slepog creva)

ŠTA JE LAPAROSKOPSKA APENDEKTOMIJA?

Apendektomija  je hirurško uklanjanje slepog creva (apendiksa). Slepo  crevo je  crvoliki deo koji se nalazi na cekumu-početnom delu debelog  creva.  Apendektomija se može vršiti klasičnim ili laparoskopskim  pristupom.  Laparoskopsko uklanjanje slepog creva (apendektomija) je  operacija koja  se izvodi uz pomoć laparoskopa (hirurškog instrumenta sa  video kamerom  na kraju) i specijalnih hirurških instrumenata koji se  uvode u trbuh  kroz male rezove na trbušnom zidu. Prednosti laparoskopske  hirurgije su  brojne: pacijent ustaje nekoliko sati nakon operacije i  bolnicu  napušta istog dana ili sutradan, manji je broj komplikacija i  oporavak  je brži. Operacija traje 1-2 sata.

INDIKACIJE / ZAŠTO SE RADI?

Operativno uklanjanje slepog creva izvodi se kod upale slepog creva.

KAKO SE IZVODI?

  • Operacija se obavlja u opštoj anesteziji (nećete biti svesni tokom operacije).
  • Laparoskopsko  uklanjanje slepog creva izvodi se kroz 3 od 4 reza  promera 0.5 do 1 cm  (umesto klasičnog operativnog reza od 5-7cm), bez  presecanja struktura  prednjeg trbušnog zida. Kroz ove otvore na trbuhu  uvodi se laparoskop i  drugi hirurški instrumenti. Uz pomoć video kamere  unutrašnjost trbuha i  organi u njemu se prikazuju na momitoru. Na osnovu  prikazane slike uz  pomoć specijalnih instrumenata doktor uklanja slepo  crevo. Nakon toga  se mali rezovi na trbuhu zašivaju i operacija je  završena.

POTENCIJALNI RIZICI

  • Rizik  od nastanka komplikacija tokom otvorene operacije je nizak.  Zavisi od  Vašeg zdravstvenog stanja i od razloga zbog kog se obavlja  operacija  (da li je hitna ili elektivna). Ukoliko dođe do nastanka  komplikacija  one se najčešće lako rešavaju.
  • Komplikacije mogu biti   krvarenje, stvaranje ugrušaka krvi (trombova), infekcija, povreda   okolnih struktura, upala pluća, pojava lokalizovane infekcije  (apscesa), priraslica, kile itd…

PRIPREMA

  • Nemojte  ništa jesti i piti 12 sati pre operacije. Dozvoljeno je da  popijete  svoje lekove sa malom količinom vode na dan operacije.
  • Popijte tečnost za pražnjenje sadržaja creva (laksativ).
  • Morate  prijaviti lekaru sve lekove koje uzimate u redovnoj terapiji. Može biti  potrebno da po nalogu lekara kratkotrajno prekinete sa korišćenjem  odredjenih lekova.

OPORAVAK

  • Istog  dana ili dan nakon operacije možete napustiti bolnicu.  Nekoliko sati  nakon operacije možete da ustajete i da počnete sa unosom  tečnosti i  lake hrane. Prilagodite aktivnosti tome kako se osećate nakon   operacije. Kontrolni pregled se zakazuje najčešće za sedam dana, a po   potrebi i ranije.
  • Kompletan oporavak nakon ove operacije traje  do 7  dana, za razliku od klasične operacije, gde taj period iznosi 4 do  6  nedelja. Možete imati bolove slabijeg intenziteta. Nakon malih  rezova ne  ostaju ožiljci ili su oni minimalni.

Klasična apendektomija (klasična operacija slepog creva)

ŠTA JE KLASIČNA APENDEKTOMIJA?

Apendektomija je hirurško uklanjanje slepog creva (apendiksa). Slepo  crevo je  crvoliki deo koji se nalazi na cekumu-početnom delu debelog creva. Apendektomija se može vršiti klasičnim (otvorenim) ili  laparoskopskim  pristupom. Klasična operacija slepog creva se izvodi kada postoje ograničenja za sprovođenje laparoskopske operacije. Za obavljanje ove operacije neophodno je pravljenje velikog reza od 5-7 centimetara na  trbuhu. Operacija traje 1-2 sata.

INDIKACIJE / ZAŠTO SE RADI (INDIKACIJE)?

Operativno uklanjanje preporučuje se kod upale slepog creva.

KAKO SE IZVODI?

  • Operacija se obavlja u opštoj anesteziji (nećete biti svesni tokom operacije).
  • Tokom otvorene (klasične) apendektomije hirurg pravi rez u dužini od 5-7 centimetara u desnom donjem delu trbuha. Hirurg povlači mišiće   trbušnog zida i pomera i pregleda organe i tkiva oko slepog creva.  Nakon toga uklanja slepo crevo. Hirurg zašiva veliki rez na trbuhu i operacija je time završena.

POTENCIJALNI RIZICI

  • Rizik od nastanka komplikacija tokom otvorene operacije je nizak. Zavisi od Vašeg zdravstvenog stanja i od razloga zbog kog se obavlja operacija (da li je hitna ili elektivna). Ukoliko dođe do nastanka komplikacija one se najčešće lako rešavaju.
  • Komplikacije mogu biti   krvarenje, stvaranje ugrušaka krvi, infekcija, povreda okolnih   struktura, upala pluća, pojava lokalizovane infekcije (apscesa), priraslica, kile itd…
  • Nakon reza od 5-7 centimetara na trbuhu ostaje ožiljak.

PRIPREMA

  • Nemojte ništa jesti i piti 12 sati pre operacije. Dozvoljeno je da popijete svoje lekove sa malom količinom vode na dan operacije.
  • Popijte tečnost za pražnjenje sadržaja creva (laksativ).

Morate prijaviti lekaru sve lekove koje uzimate u redovnoj terapiji. Može biti potrebno da po nalogu lekara kratkotrajno prekinete sa korišćenjem određenih lekova.

OPORAVAK

  • Očekivano je  da 2-3 dana provedete u bolnici. Prvi obrok nakon operacije možete  imati kada se funkcija želuca i creva vrati u normalu. Najčešće je prvi obrok jednostavan (parče dvopeka i sok). Poželjno je da  se fizički aktivirate što brže nakon operacije.
  • Za kompletan oporavak potrebno je 3-4 nedelje.

Laparoskopska hernioplastika (laparoskopska operacija kile)

ŠTA JE LAPAROSKOPSKA HERNIOPLASTIKA?

Kila (hernia)  predstavlja ispupčenje dela trbušnog zida usled  prolaska trbušne  maramice, dela creva, neke druge strukture ili organa  kroz otvor na  trbušnom zidu (oslabljeni deo trbušnog zida). Hernioplastika je naziv za  operaciju kojom se uklanja kila. Postoje  klasična i laparoskopska  hernioplastika. Laparoskopska (zatvorena) hernioplastika je operacija  kojom se efikasno uklanja kila, naročito  manjih dimenzija. Operacija se  obavlja tako što hirurg kroz manje rezove  na koži trbuha uvodi  specijalne hirurške instrumente uz pomoć kojih  posmatra unutrašnjost  trbušne duplje i obavlja proceduru. Nakon  uklanjanja kile postavljaju  se protetske mreže koje imaju ulogu da  ojačaju oslabljene delove  trbušnog zida i spreče ponovni nastanak kile. Laparoskopska  hernioplastika je procedura koja je komfornija za  pacijenta zato što je  praćena manjim osećajem nelagodnosti nakon  operacije, boravak u  bolnici je kraći (1 dan ili po potrebi duže),  ožiljaka nema ili su mali  i brži je povratak svakodnevnim aktivnostima.

INDIKACIJE / ZAŠTO SE RADI?

Hirurško uklanjanje kile laparoskopskom hernioplastikom preporučuje se kod:

  • Kile koja uzrokuje bol ili neke druge smetnje.
  • Ukoliko dođe do uklještenja kile ili nekih drugih komplikacija (strangulacija…).
  • Ova procedura se ne preporučuje kod kod dece.

KAKO SE IZVODI?

  • Operacija  se obavlja u opštoj anesteziji (tokom operacije nećete  biti svesni).  Na trbuhu se prave mali rezovi kroz koje se ubacuje  laparoskop i  specijlani hirurški instrumenti uz pomoć kojih se obavlja  procedura.  Trbuh se ispunjava vazduhom nakon čega se unutrašnjost  trbušne duplje i  organi u njoj vide jasnije. Laparoskop je instrument  koji ima izvor  svetlosti i kamericu na svom kraju i uz pomoć kog se  trbušna duplja  vidi na ekranu. Nakon uklanjanja kile na otvor ili  oslabljeno mesto na  trbušnom zidu postavlja se protetska mrežica.

POTENCIJALNI RIZICI

  • U  povišenom riziku od nastanka komplikacija nakon ove operacije su   pacijenti koji su ranije imali duboku vensku trombozu, pacijenti koji   uzimaju Aspirin Ili antikoagulantnu terapiju (Farin, Sincum, Sintrom,   Xarelto, Pradaxa, Eliquis), pušači i pacijenti koji imaju ozbiljne   probleme pri mokrenju (npr. zbog uvećane prostate).
  • Postoji rizik od pojave alergijske reakcije na anestetike koji se koriste tokom pocedure.
  • Kao i u svakoj proceduri postoji rizik od krvarenja i infekcije.
  • Veoma  retlko može doći do oštećenja nerava, povrede femoralne (butne)   arterije i vene, utrnulosti kože na mestu obavljanja operacije,   smanjenog dotoka krvi u testise (testikularne atrofije) ili oštećenja   semene vrpce (može dovesti do steriliteta).
  • Postoji rizik od   ponovne pojave kile (ponovna kila može nastati ukoliko je protetska   mrežica koja se stavlja neodgovarajuće veličine).

PRIPREMA

  • Nemojte jesti i piti 8 sati pre procedure. Jutro pre procedure možete uzeti svoje lekove sa malom količinom vode.
  • U konsultaciji sa lekarom potrebno je da kratkotrajno prekinete sa uzimanjem lekova koji utiču na zgrušavanje krvi.
  • Prestanite sa pušenjem. Pušenje može uticati na ponovnu pojavu kile.

OPORAVAK

  • HealthMedic možete napustiti istog dana ili dan nakon operacije. Za kompletan oporavak potrebno je 1-2 nedelje.
  • Nakon 4 nedelje možete upražnjavati napornu fizičku aktivnost (vežbanje).

Klasična (otvorena) hernioplastika (klasična operacija kile)

ŠTA JE KLASIČNA (OTVORENA) HERNIOPLASTIKA?

Kila (hernia) predstavlja ispupčenje na delu trbušnog zida koje  nastaje  usled prolaska trbušne maramice, dela creva, neke druge  strukture ili  organa kroz otvor na trbušnom zidu (oslabljeni deo  trbušnog zida).  Hernioplastika je naziv za operaciju kojom se uklanja  kila. Postoje  klasična i laparoskopska hernioplastika. Klasična (otvorena) hernioplastika predstavlja operaciju uklanjanja kile (najčešće  preponska ili na drugim lokalizacijama) koja uključuje  pravljenje većeg  reza, vraćanje struktura u trbušnu duplju kroz taj rez i  postavljanje  protetske mrežice u cilju ojačavanja tog dela trbušnog  zida. Otvorena  hernioplastika se najčešće izvodi u ambulantnim uslovima,  bez obzira na  starosnu dob i udružena oboljenja. Cela procedura traje  sat vremena.

INDIKACIJE / ZAŠTO SE RADI?

Hirurško uklanjanje kile otvorenom hernioplastikom preporučuje se kod:

  • Kile koja uzrokuje bol ili neke druge smetnje.
  • Ukoliko dođe do uklještenja kile ili nekih drugih komplikacija (strangulacija…).
  • Nastanka kile kod dece. Kod beba i dece preporučuje se uklanjanje kile otvorenom hernioplastikom.

KAKO SE IZVODI?

  • Otvorena hernioplastika se može se obavljati u lokalnoj, spinalnoj ili opštoj anesteziji. Tokom hernioplastike koriste se protetske mrežice ili drugi sintetički materijali koji pomažu ojačavanje tog dela trbušnog zida i sprečavaju ponovni nastanak kile. Ova procedura daje dobar rezultat, naročito kod kile koja je većih dimenzija ili kod ponovnog javljanja kile na istom mestu. Protetske mrežice se prišivaju za tzv. oslabljena mesta na trbušnom zidu i sprečavaju ponovni prolaz creva ili drugih struktura.

POTENCIJALNI RIZICI

  • Rizik od ponovnog javljanja kile je manji ukoliko operaciju obavlja iskusan hirurg i ukoliko se koriste protetske mrežice. U povišenom riziku od nastanka komplikacija nakon ove operacije su pacijenti koji  su  ranije imali duboku vensku trombozu, pacijenti koji uzimaju Aspirin Ili antikoagulantnu terapiju (Farin, Sincum, Sintrom, Xarelto, Pradaxa, Eliquis) i pušači.
  • Postoji rizik od pojave alergijske reakcije na anestetike koji se koriste tokom pocedure.
  • Kao i u svakoj proceduri postoji rizik od krvarenja i infekcije.
  • Veoma retlko može doći do oštećenja nerava, povrede femoralne (butne) arterije i vene, utrnulosti kože na mestu obavljanja operacije, smanjenog dotoka krvi u testise (testikularne atrofije) ili oštećenja semene vrpce (može dovesti do steriliteta).

PRIPREMA

  • Nemojte jesti i piti 8 sati pre procedure. Jutro pre procedure možete uzeti svoje lekove sa malom količinom vode.
  • U konsultaciji sa lekarom potrebno je da kratkotrajno prekinete sa uzimanjem lekova koji utiču na zgrušavanje krvi.
  • Prestanite sa pušenjem. Pušenje može uticati na ponovnu pojavu kile.

OPORAVAK

  • Istog dana možete ići kući. Možete se vratiti svojim uobičajenim dnevnim aktivnostima nakon 7 dana, a kompletan oporavak traje oko 3 nedelje. Nakon 6 nedelja možete upražnjavati fizičku aktivnost.
  • Nemojte se izlagati aktivnostima koje mogu provocirati bol. Seksualne odose možete imati bezbedno nakon 3 nedelje.
  • Ukoliko se pojavi otok oko rane ne znači da je operacija protekla   neuspešno. Na to mesto možete stavljati hladne obloge na svakih sat vremena do dva.
  • Ukoliko primetite: toplinu ili crvenilo oko reza, otok ili tvrdoću testisa, krvarenje rane ili imate visoku temperaturu javite se u HealthMedic svom doktoru.

Imunoterapija

Imunoterapija je novi princip lečenja, za čije su otkriće naučnici dobili Nobelovu nagradu za medicinu 2018. godine. Mehanizam imunoterapije se ne ogleda u ciljanju receptora na malignoj ćeliji, već u aktiviranju imunog sistema da prepozna i uništi maligni tumor. Zbog ovakvog koncepta imunoterapija postiže dugotrajnije odgovore i danas se govori i o izlečenju pojedinih agresivnih malignih tumora u metastatkoj fazi, ukoliko su pacijenti lečeni imunoterapijom. Lekovi koji se koriste su pembrolizumab (Keytruda), atezolizumab (Tecentriq) i nivolumab (Opdivo) u različitim vidovima tumora: melanomu, karcinomu pluća, karcinomu bubrega, mokraćne bešike, različitim gastrointestinalnim karcinomima, Hodgkinovom limfomu, karcinomu dojke i drugim različitim malignim bolestima.

Ciljana (target) terapija

Ciljana, odnosno „target“ terapija se koristi od 2001. godina i do sada je u svetu registrovano preko 200 različitih lekova za lečenje malignih bolesti. Ciljanom terapijom delujemo na specifične receptore na malignoj ćeliji, izbegavajući na taj način delovanje na zdrave ćelije i smanjenjem neželjenih efekata u odnosu na primenu hemioterapije. Era ciljanih terapija počela je Herceptinom-veoma poznatim lekom za lečenje jednog podtipa karcinoma dojke. Procena je da je Herceptin spasao život već više od 150.000 žena u svetu. Danas gotovo da nema karcinoma koji se ne leči nekim lekom iz grupe ciljanih terapija.

Hormonska terapija

Hormonska ili endokrina terapija se najčešće koristi u lečenju karcinoma dojke i karcinoma prostate. Cilj ovih terapija je da smanjimo štetno dejstvo estrogena,kod karcinoma dojke, odnosno testosterona kod karcinoma prostate. Slično hemioterapiji i hormonska terapija može da se primenjuje posle operacije kada služi povećanju procenta izlečenje bolesnika ili u metastatskoj fazi kada značajno produžava živoz bolesnicima uz očuvan kvalitet života. Hormonska terapija može biti u vidu tableta (Nolvadex, Arimidex, Aromasin, Femara za karcinom dojke)(Xtandi, Zytiga, Casodex za karcinom prostate) ili injekcija (Faslodex, Diphereline, Zoladex, Lupron, Eligard…)

Hemioterapija

Hemioterapija je najstariji vid sistemskog lečenja malignih bolesti. Iako se koristi više od 50 godina i dalje predstavlja terapiju koja se najčešće upotrebljava. Hemioterapiju možemo primeniti pre operacije malignog tumora kada se zove neoadjuvantna hemioterapije i slično terapiji posle operacije (koja se naziva adjuvantna) služi da smanji mogućnost povratka maligne bolesti nakon operacije, odnosno povećava procenat izlečenja. Hemioterapija se može sporvoditi i u proširenoj-metastatskoj bolesti. Kod karcinoma testisa i nekih vrsta limfoma ovom terapijom možemo izlečiti većinu bolesnika i u metastatskoj fazi.