Google translate

Hernija

Prema lokalizaciji ih delimo na

  • ingvinalna/preponska
  • femoralna/butna
  • umbilikalna/pupčana
  • postoperativna/u ožiljku
  • epigastrična/iznad pupka
  • hijatus hernia/dijafragmalna 

Mehanizam nastanka je uvek isti i u osnovi je kombinacija 2 faktora. Sa jedne strane slabost, defekt u trbušnom zidu a sa druge strane povećan intrabdominalni pritisak.

Povećani intraabdominalni pritisak „gura“ organ i tkivo kroz otvor ili slabost u zidu. Povišeni intraabdominalni pritisak nastaje najčešće prilikom podizanja teškog tereta, upornog, snažnog kašlja, kijanja ili intezivnog naprezanja.

Postoji i niz drugih faktora koji doprinose nastanku kile. Faktori koji mogu pogoršati intraabdominalni pritisak su gojaznost, napinjanje zbog opstipacije/zatvora ili dijareje/proliva, zatim hronična opstruktivna bolest pluća, pušenje, ascites, trudnoća, ekstremna pothranjenost a kod dece snažni i dugotrajni plač.

Slabost u trbušnom zidu, može biti urođena (kao recimo anatomski suviše prošireni preponski kanal, dijafragmalni otvor, itd). Stečena nastaje nakon traume, posle operacija, itd.

Kila može biti reponabilna (kada se sadržaj kilne kese može vratiti u trbušnu duplju, spontano ili intervencijom hirurga) i inkarcenirana (kada je organ ili tkivo zaglavljeno u kilnoj kesi – što predstavlja akutno hiruško stanje)

  1. Ingvinalna hernija, ubedljivo najčešći tip, čini i do 75% svih kila trbušnog zida. Češća je kod muškaraca i posledica je urođenog proširenog preponskog kanala kroz koji se spuštao testis u fetalnom periodu. A ispoljava se kod pojave drugog faktora tj.povišenog intraabdominalnog pritiska.
  2. Femoralna, butna hernija, je prolaps kroz femoralni kanal. Češća je kod žena. Treba biti oprezan prilikom postavljanja dijagnoze jer zbog blizine lako se može zameniti za ingvinalnu kilu. Zbog uskog kanal, češće se komplikuje o čemu ćemo malo kasnije govoriti.
  3. Umbilikalna, pupčana kila, se javlja u predelu pupka, česta je kod male dece, zatim ekstremno gojaznih ljudi i žena koje su imale više trudnoća. Spadaju u spoljašnje, te se lako uočavaju kao izbočenje u trbušnom zidu (kao i prethodne dve).
  4. Postoperativna, u ožiljku, često se naziva i ventralna hernija. Nastaje posle operacija, na mestu incizije/reza. U ožiljku koji nije kompletno srastao dolazi do slabljenja zida, istezanja fascije i formiranja kilne kese. Češća je u središnjoj liniji tkz.linea alba, gde je trbušni zid najtanji. Može se javiti i nakon malih rezova/ožiljaka nakon laparoskopskih operacija.
  5. Epigastrična, iznad pupka, a ispod grudnog koša je retka vrsta a može nastati kao posle operacije, npr. nakon laparoskopske operacije žučne kese, kada se jedan od portova/otvora pravi iznad pupka u središnjoj liniji. Iako mali rez (do 10mm), zbog pozicije – najtanje mesto na trbušnom zidu i u sadejstvu sa drugim faktorom – povećanim intraabdominalnim pritiskom, može doći do njenog razvoja.
  6. Hijatus hernija, dijafragmalna, spada u unutrašnje kile tj. nije vidljiva kao prethodne i dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze (tegoba) i dodatnih pregleda, rentgena i CT ili MR snimanja. Nastaje kada organi gornjih partija trbušne duplje prolaze kroz prirodni otvor u dijafragmi, koji se naziva hijatus (mali otvor kroz koji normalno prolazi jednjak koji spaja usnu duplju sa želudcem). Dijafragma je vezivno – mišićna ploča koja deli trbušnu od grudne duplje i na taj način razdvaja organe. Ukoliko je otvor proširen može doći do razvoja kile kada organi trbušne duplje kao npr.jednjak prolaze naviše u grudnu duplju (u kojoj se normalno nalazi srce i pluća). Može biti mala, diskretna kada obično a ne dovodi do ozbiljnijih simtoma i komplikacija. Ukoliko je veća simptomi su izraženi i obično zahteva hiruško lečenje. Deli se prema težini na 4.stadijuma.

Simptomi/znakovi kile.

  • Kod spoljašnjih hernija to su su jasno vidljivo ispupčenje koje je često praćeno bolom.
  • Kod unutrašnje (hijatus hernije/dijafragmalne) su karakteristični znakovi: gorušica, regurgitacija (vraćanje želudčanog sadržaja u usta), otežano gutanje, bol u grudima i trbuhu, kratak dah, povraćanje krvi ili krv u stolici (crna stolica).
  • U svim slučajevima inkarceracije/uklještenja kile može doći do razvoja mučnine, povraćanja, povišene telesne temperature, jakog bola, zadržavanje gasova, zatvora.

Dijagnoza,  se postavlja uzimanjem detaljne anamneze, kliničkim pregledom i po potrebi dodatnim ispitivanjem koji mogu da uključuju, rentgen, ultrazvučni pregled, CT, MRI, endoskopiju ili ezofagealnu manometriju a sve u zavisnosti od procene hirurga.

Komplikacije, nastaju u slučaju inkarceracije kilnog sadržaja i posledično strangulacije. Tada dolazi do prekida cirkulacije u organu koji se nalazi u kilnoj kesi i kao posledica toga do gangrene i odumiranja tkiva. Ovo stanje predstavlja urgentno hiruško stanje koje zahteva hitnu operaciju.

Lečenje, može biti:

  • Konzervativno sastoji se u izbegavanju riziko faktora za nastanka bolesti, upotrebi steznika, medicinskih pojaseva, te korišćenju određenih lekova u slučajevima hijatus hernije.
  • Hiruško se može uraditi otvorenom hirurgijom (kroz hiruški rez) i minimalno invazivno (laparoskopijom). Reparacija defetka se radi klasičnom hiruškim koncima ili upotrebom sintetskih materijala – mrežica. Operacije se izvode u opštoj anesteziji ali neke poput ingvinalne hernije je moguće izvesti u lokalnoj ansteziji.

Ukoliko Vam se jave znaci i simptomi bolesti neophodno je da se javite Vašem hirurgu radi pregleda i postavljanja dijagnoze. To je posebno naglašeno u svim slučajevima ukoliko postoji pogoršanje simptoma i opšteg stanja. 

UVEK BIRAJTE NAJBOLJE LEKARE I NAJBOLJU USTANOVU. JER VI TO ZASLUŽUJETE.

Prevencija i rano otkrivanje karcinoma dojke

Hiruško lečenje sindroma karpalnog tunela (otvorenom metodom)

[et_pb_section fb_built=“1″ _builder_version=“4.0.5″][et_pb_row _builder_version=“4.0.5″][et_pb_column _builder_version=“4.0.5″ type=“4_4″][et_pb_text _builder_version=“4.0.5″ hover_enabled=“0″]

ŠTA JE SINDROM KARPALNOG TUNELA?

Karpalni tunel čine osam sitnih koščica ručnog zgloba s donje strane,  a gornju stranu zatvara čvrsto vezivno tkivo (poprečni karpalni  ligament). Kroz taj tunel, iz podlaktice u šaku, ulazi nerv medianus,  ali i tetive mišića koje pokreću prste. Tetive su obložene tankom  sinovijalnom opnom koja ih podmazuje i olakšava njihovo klizanje i  pokretanje. Ta opna je osetljiva na svaki dugotrajniji napor i  nadražaje, a sindrom karpalnog tunela nastaje kao posledica pritiska ove  opne na nerv medianus u karpalnom tunelu.

ŠTA JE HIRURŠKO LEČENJE SINDROMA KARPALNOG TUNELA?

Hirurško lečenje sindroma karpalnog tunela podrazumeva presecanje  transverzalnog ligamenta, čime se smanjuje pritisak na nerv medianus, a  time i smetnje koje nastaju kao posledica pritiska. Operacija se  najčešće izvodi u lokalnoj anesteziji, tako da ćete ubrzo nakon  operacije moći da idete kući.

ZAŠTO SE RADI (INDIKACIJE)?

Hirurško lečenje sindroma karpalnog tunela obavlja se ukoliko:

• Nakon dugotrajnog nehirurškog tretmana sindroma karpalnog tunela  (nekoliko nedelja ili meseci) imate smetnje koje ne prolaze. To  podrazumeva da smetnje nisu praćenje znakovima oštećenja nerva.
•  Imate ozbiljne smetnje (kao što su gubitak koordinacije pokreta prstiju  ili ruke ili gubitak snage mišića palca) koje negativno utiču na Vaše  svakodnevno funkcionisanje.
• Postoje znakovi oštećenja nerva  (dokazani testiranjem funkcije nerva ili oštećenjem funkcije ruke ili  palca) ili postoji rizik od nastanka oštećenja nerva.
• Postoje tumori ili druge prisutne tvorevine koje rastu i koje se moraju ukloniti.

KAKO SE IZVODI?

Pravi se rez na bazi palmarne strane šake. Na ovaj način ortoped može  da sagleda karpalni tunel i da adekvatno preseče transverzalni karpalni  ligament. Nakon presecanja ligamenta koža se ušiva.

POTENCIJALNI RIZICI

• Rizik od nastanka komplikacija je veoma mali. Ozbiljnije  komplikacije, kao što je oštećenje nerva nastaju u 1 od 100 operacija  (manje od 1%). Postoji mali rizik od oštećenja nerva ili okolnih  struktura.
• Nakon operacije možete imati bol u ručnom zglobu ili ruci ili osećati toplinu oko ožiljka.
•  Postoji rizik od nastanka infekcije. Ukoliko se procedura obavlja u  opštoj anesteziji može postojati rizik od nastanka alergijske reakcije  na anestetik (operacija se uglavnom obavlja u lokalnoj anesteziji).

OPORAVAK NAKON HIRURŠKOG LEČENJA SINDROMA KARPALNOG TUNELA

• Nakon operacije ruka će Vam biti umotana. Šavovi se uklanjaju nakon  10-14 dana. Bol i osećaj utrnulosti mogu nestati ubrzo nakon operacije  ili mogu trajati u manjem intenzitetu nekoliko meseci. Izbegavajte  intenzivno korišćenje operisane ruke sledeća 3 meseca. Veoma retko se  nakon operacije mogu ponovo javiti slične smetnje.
• Kada ćete se  vratitti poslovnim obavezama zavisi od toga da li je operisana dominatna  ruka (ruka koju najviše koristite), da li Vaše radne obaveze  podrazumevaju stalno angažovanje šake i ručnog zgloba i zavisi od toga  koliko ste posvećeni redovnom obavljanju fizikalne terapije.
•  Ukoliko je operacija obavljena na nedominantnoj ruci na posao se možete  vratiti nakon 7-14 dana (najranije nakon 1-2 dana). Izbegavajte  obavljanje repetitivnih pokreta ili nekih visoko-rizičnih aktivnosti.
•  Ukoliko je operacija obavljena na dominantnoj ruci i ukoliko Vaš posao  zahteva obavljanje ponavljanih (repetitivnih) pokreta očekuje se da je  za povratak uobičajenim dnevnim i radnim obavezama potrebno 6-12  nedelja. Fizikalna terapija može značajno ubrzati period oporavka.
•  Većina ljudi ubrzo nakon operacije ima minimalne smetnje u vidu bola ili  osećaja utrnulosti ili uopšte nema smetnje. Veoma retko se dešava da se  bol i utrnulost ponovo jave.

[/et_pb_text][/et_pb_column][/et_pb_row][/et_pb_section]

Artroplastika kolena (operativna zamena kolena )

ŠTA JE ARTROPLASTIKA KOLENA?

Operacija zamene kolena i ugradnje veštačkog kolena (artroplastika)  je hirurški zahvat kojim se obnavlja funkcija prethodno oštećenog zgloba  kolena i smanjuje bol. Operacija zamene kolena podrazumeva ugradnju  veštačkog zgloba-endoproteze na mestu prethodno oštećenog zgloba  (oštećenje može biti posledica povrede, upale ili može nastati kao  posledica starenja-degenerativno oštećenje). Endoproteza može biti  parcijalna (delimična) ako se menja jedno zglobno telo ili totalna  (potpuna) ako se menja kompletan zglob. Materijali koji se koriste za  izradu endoproteza su metali (npr. čelik, titanium), keramika ili  plastične mase. Kod 95% pacijenata veštacki zglob traje deset godina i  više. Operacija traje oko 2 sata.

INDIKACIJE / ZAŠTO SE RADI

• Najčešći razlog za obavljanje artroplastike kolena je uklanjanje  jakog bola koji nastaje kao posledica osteoartritisa. Pacijenti kojima  je potrebna atroplastika kolena imaju probleme pri hodu, pri penjanju  stepenicama, sedenju i ustajanju sa stolice. Neki pacijenti mogu imati  blag do jak bol u kolenu i tokom mirovanja.

KAKO SE IZVODI?

• Hirurška procedura se izvodi dok je koleno u savijenom položaju,  kako bi sve površine zgloba kolena bile izložene i dostupne hirurgu.  Hirurg pravi 6 do 10 reza na kolenu (dužine 10 do 25 cm) u cilju  uklanjanja čašice i oštećenih delova zgloba kolena. Kada se površina  zgloba kolena adekvatno pripremi pristupa se ugradnji delova veštačkog  (arteficijalnog) zgloba. Pre nego što se završi operacija hirurg savija i  rotira zglob u cilju testiranja i balansiranja pokreta u veštačkom  zglobu kolena i utvrđivanja funkcije veštačkog zgloba.

POTENCIJALNI RIZICI

• Artroplastika je kao i svaka operacija praćena rizikom od nastanka  sledećih komplikacija: infekcija, formiranje krvnih ugrušaka u venama  nogu i posledičnog nastanka plućne embolije, srčanog udara, šloga,  oštećenja nerava.
• Znakovi koji mogu ukazati na postojanje  infekcije su: povišena telesna temperatura (>37.8 C), groznica,  curenje sadržaja sa rezova, crvenilo, toplina, otok i bol kolena.  Infekcija veštačkog zgloba javlja se retko i mora se lečiti  antibioticima.
• Veštački kuk kao i svaki veštački materijal ima  svoj rok trajanja. Svakodnevnom upotrebom zgloba kolena metalni i  plastčni delovi veštačkog zgloba kuka se troše. Veštački zglob kuka će  trajati kraće ukoliko se budete izlagali napornim fizičkim aktivnostima  ili ukoliko budete dizali teret.

PRIPREMA

• Operaciju zamene zgloba kolena i ugradnje veštačkog kolena izvodi  ortoped. Pre procedure ortoped izvodi pregled kolena u cilju utvrđivanja  obima pokreta u zglobu, stabilnosti zgloba i snage mišića koji  učestvuju u izvođenju pokreta u zglobu kolena.
• Operacija se može  izvoditi u opštoj (tokom operacije nećete biti svesni), spinalnoj ili  epiduralnoj anesteziji (bićete svesni tokom operacije,ali od nivoa kuka  nadole nećete oseč+ćati bol). Lekar će Vam dati posebna uputstva za  pripremu pred operaciju. Može biti potrebno da privremeno obustavite  uzimanje određenih lekova. Ne smete jesti i piti 8-12 sati pre  operacije.

OPORAVAK NAKON OPERACIJE ZAMENE KUKA

• Može postojati potreba da nekoliko nedelja nakon operacije  koristite štake ili hodalicu. Biće potrebno (ukoliko je moguće) da nakon  povratka iz bolnice imate pomoć u obavljanju svakodnevnih aktivnosti  (kuvanje, kupanje, pranje veša). Ukoliko ste u mogućnosti poželjno je  da: svakodnevno funkcionisanje po kući organizujete na jednom spratu;  ugradite ručke u kupatilu koje će Vam olakšati tuširanje; nabavite  stolicu sa mekim sedištem i hoklicu na kojoj ćete držati operisanu nogu  podigutom; podignete visinu toaletne šolje na onu koja Vam odgovara;  nabavite klupu na kojoj ćete sedeti tokom tuširanja.
• Nakon  operacije bićete nekoliko sati u prostoriji za oporavak. Biće potrebno  da u bolnici provedete nekoliko dana. Možete imati bol u kolenu, ali u  konsultaciji sa lekarom možete uzeti lekove protiv bolova.
• Tokom  boravka u bolnici preporučuje se da povremeno pomerate stopalo i skočni  zglob u cilju poboljšanja protoka krvi u nogama, čime se sprečava  nastanak otoka i formiranje krvnih ugrušaka. Biće potrebno da dobijate  lekove koji sprečavaju zgrušavanje krvi i da nosite kompresivne čarape u  cilju sprečavanja stvaranja krvnih ugrušaka u dubokim venama nogu.
•  Dan nakon operacije fizioterapeut će doći i pokazaće Vam koje vežbe za  koleno koje će biti potrebno da radite. Brzina oporavka zavisi od toga  koliko ćete se pridržavati instrukcijama ortopeda u pogledu nege rane,  ishrane i fizikalne terapije. Vaš program fiziklane terapije će  uključivati: hodanje (postepeno će se pojačavati intenzitet, prvo ćete  hodati u zatvorenoj prostoriji, nakon toga napolju, kako biste  poboljšali svoju pokretljivost); postepeno vraćanje kućnim poslovima i  svakodnevnim aktivnostima, koje uključuju penjanje i spuštanje  stepenicama i obavljanje vežbi za koleno koje Vas je fizioterapeut  naučio.

Artroplastika kuka (operativna zamena kuka)

[et_pb_section fb_built=“1″ _builder_version=“4.0.5″][et_pb_row _builder_version=“4.0.5″][et_pb_column _builder_version=“4.0.5″ type=“4_4″][et_pb_text _builder_version=“4.0.5″ hover_enabled=“0″]

ŠTA JE ARTROPLASTIKA KUKA?

Artroplastika kuka(operativna zamena kuka) podrazumeva uklanjanje  oštećenih delova zgloba kuka i njihovu zamenu sa delovima koji su  izgrađeni od veštačkih materijala. Ugradnja tzv. veštačkog kuka dovodi  do smanjenja bolova i poboljšanja funkcije obolelog/povređenog kuka.  Operacija zamene obolelog/povređenog kuka veštačkim može biti opcija  ukoliko drugi vid terapije nije efikasan i ukoliko bol koji imate u kuku  značajno ometa Vaše funkcionisanje. Ugradnja veštačkog kuka se najčešće  radi kod zapaljenja zglobova (artritisa).

INDIKACIJE / ZAŠTO SE RADI

• Bolesti u kojima dolazi do oštećenja zgloba kuka mogu dovesti do  potrebe za operativnom zamenom kuka veštačkim kukom. Te bolesti su:
–  Osteoartritis-oboljenje u kom dolazi do oštećenja i istanjenja  hrskavice koja se nalazi na krajevima kostiju i koja omogućava nesmetano  obavljanje različitih pokreta.
– Reumatoidni artritis-autoimunska  bolest u kojoj dolazi do zapaljenja i gde Vaš imunski sistem dovodi do  oštećenja različitih struktura zgloba i nastanka deformiteta.
– Osteonekroza-ukoliko postoji neadekvatan dotok krvi u zglob kuka, može doći do oštećenja i deformacije kosti.
•  Ukoliko imate stalan nepodnošljiv bol u kuku koji: ne prolazi nakon  uzimanja lekova protiv bolova, koji se pojačava tokom hodanja, koji Vam  utiče na kvalitet sna, utiče na kretanje uzbrdo i nizbrdo i čini  otežanim ustajanje iz sedećeg položaja ili čučnja..

KAKO SE IZVODI?

• Kako bi se izvršila zamena kuka hirurg pravi rez na prednjoj ili  bočnoj strani kuka. Oboleli ili oštećeni delovi zgloba kuka se  uklanjaju. U zavisnosti od stepena oštećenja zavisi i tip proteze koji  će se ugraditi. Postoje totalne i parcijalne proteze. Totalna proteza  podrazumeva zamenu celog zgloba kuka, a parcijalna proteza podrazumeva  zamenu samo glave butne kosti i najčešće se ugrađuje nakon preloma vrata  butne kosti kod starijih pacijenata.

POTENCIJALNI RIZICI

• Postoji rizik od nastanka krvnih ugrušaka u venama nogu nakon  operacije. Ponekad je moguće da krvni ugrušak koji je nastao u venama  stigne do pluća, srca ili retko do mozga što može dovesti do nastanka  embolije pluća, srčanog udara ili drugih komplikacija. Kako bi se ove  komplikacije sprečile biće potrebno da uzimate lekove koji deluju tako  što sprečavaju zgrušavanje krvi.
• Postoji rizik od nastanka infekcije nakon operacije. Infekcija se može lečiti antibioticima ili hirurški ukoliko je potrebno.
• Retko usled manipulacije hirurškim instrumentima u toku operacije može doći do oštećenja zdravih delova zgloba kuka.
•  Zauzimanje određenih položaja nakon operacije može dovesti do iščašenja  (dislokacije) delova veštačkog kuka. Kako biste izbegli ovu  komplikaciju preporučuje se da nakon operacije izbegavate savijanje nogu  više od 90 stepeni u zglobu kuka i pomeranje noge van srednje linije  tela.
• Ponekad se dešava da nakon operacije noga sa veštačkim kukom  bude duža ili kraća. Ovo može nastati i zbog slabosti mišića nogu.  Smatra se da jačanje i istezanje mišića može pomoći.
• Veoma retko može postojati potreba za ponovnom operacijom i ugradnjom novog veštačkog kuka.

PRIPREMA

• Pre operacije ortoped će razgovarati Vama o Vašim smetnjama, nakon čega će izvršiti pregled zgloba kuka, obima pokreta itd.
• Na predlog lekara biće potrebno da uradite određene analize krvi, rentgensko snimanje ili magnetnu rezonancu zgloba kuka.

OPORAVAK NAKON OPERACIJE ZAMENE KUKA

• Uredite svakodnevicu u skladu sa Vašim potrebama nakon operacije.  Sve stvari koje će Vam biti potrebne tokom dana i noći postavite u nivo  kukova, kako biste izbegli savijanje ili podizanje. Preporučuje se da  prilagodite visinu wc šolje u skladu sa Vašim potrebama nakon operacije.
•  Nakon 6-8 nedelja planira se kontrolni pregled ortopeda. Ukoliko se  oporavak odvija po planu postepeno se možete vraćati svojim dnevnim  aktivnostima, vodeći računa o ograničenjima u aktivnosti koje morate  imati nakon ugradnje veštačkog kuka. Kompletan oporavak i vraćanje  mišićne snage se očekuju nakon 6-12 meseci.

[/et_pb_text][/et_pb_column][/et_pb_row][/et_pb_section]

Operacija Ahilove tetive

ŠTA JE OPERACIJA AHILOVE TETIVE?

Ahilova tetiva se nalazi na zadnjoj strani potkolenice. Povezuje mišiće lista
i  petnu kost. Veoma je značajna za normalno kretanje i funkcionisanje.  Predstavlja najsnažniju tetivu u organizmu. Ruptura Ahilove tetive je  pucanje Ahilove tetive koja nastaje kao posledica povrede ili neke  bolesti. Ruptura Ahilove tetive se leči operacijom ili stavljanjem  gipsa, udlage ili šine u cilju imobilizacije potkolenice (sprečavanje  pokreta potkolenice). Operacija se može obaviti i nakon povlačenja otoka  oko tetive (nedelju dana nakon rupture) i postoje dva hirurška  prisutpa: otvorena hirurgija (hirurg pravi jedan veliki rez na zadnjoj  strani noge) ili perkutana hirurgija (operacija se izvodi pravljenjem  nekoliko manjih rezova).

INDIKACIJE / ZAŠTO SE RADI?

Operacija Ahilove tetive radi se u cilju lečenju povrede (pucanja-rupture) Ahilove tetive.

KAKO SE IZVODI?

U poređenju sa merama imobilizacije, hirurško lečenje rupture tetive  omogućava uspešnije sprečavanje ponovnog nastanka rupture tetive i kraći  oporavak, ali nosi veći rizik od nastanka komplikacija. Nakon povrede  Ahilove tetive fizikalna terapija ima značajnu ulogu u ubrzavanju  procesa oporavka.

POTENCIJALNI RIZICI

• Moguće komplikacije su alergijska reakcija na anestetik i krvarenje.
•  Postoji rizik od ponovne rupture Ahilove tetive (rizik od ponovne  rupture je manji u odnosu na rizik od nastanka rupture nakon  imobilizacije).
• Postoji rizik da nakon hirurške intervencije oštećena tetiva neće biti dovoljno stabilna i jaka kao pre povrede.
• Postoji mali rizik od oštećenja nerva prilikom procedure ili smanjenog obima pokreta u potkolenici.
•  Može doći do infekcije kože na mestu gde je načinjen rez. Infekcija  može biti komplikacija bilo koje hirurške procedure i može nastati i  prilikom otvorene i prilikom perkutane operacije.
• Postoji mali rizik od nastanka komplikacija kao što su bol, usporeno zarastanje rane, oštećenje nerva…

OPORAVAK NAKON OPERACIJE AHILOVE TETIVE

• Potrebno je da 6-12 nedelja nakon operacije nosite neko od  sredstava za imobilizaciju. Gips se stavlja tako da omogućava  postavljanje stopala nadole dok tetiva ne zaraste. Nakon toga se menja  gips i postavlja tako da stopalo stoji u neutralnoj poziciji, čime se  postepeno omogućava vraćanje stopala u normalan položaj. Preporučuje se  da započnete sa kretanjem i vežbama pre nego što skinete gips. Za  kompletan oporavak potrebno je oko 6 meseci.
• Otvorena i perkutana  operacija su veoma uspešne metode nakon kojih se većina pacijenata (više  od 80%) vraća svojim uobičajenim dnevnim, čak i sportskim aktivnostima.

Artroskopija

ŠTA JE ARTROSKOPIJA?

Artroskopija je procedura kojom se u isto vreme otkrivaju i leče  različita oboljenja i oštećenja zglobova. Kroz mali rez na koži hirurg  uvodi artroskop – endoskopski instrument koji ima oblik uske cevi i na  čijem kraju se nalazi kamera. Cela procedura i unutrašnjost zglobnog  prostora vide se na monitoru. Uvođenjem dodatnih specijalnih hirurških  instrumenata mogu se lečiti različita oboljenja ili povrede zglobova.  Cela procedura traje između 30 minuta i 2 sata, u zavisnosti od stanja  koje se ispituje ili tretira.

INDIKACIJE / ZAŠTO SE RADI?

• U cilju otkrivanja i postavljanja konačne dijagnoze različitih  stanja i oboljenja zgloba ramena, kolena, lakta, kuka, ručnog zgloba.
•  U cilju dodatnog ispitivanja kada se drugim dijagnostičkim procedurama  (rendgensko snimanje…) ne može postaviti konačna dijagnoza.
• U cilju  lečenja i tretiranja stanja kao što su oštećenje hrskavice zgloba,  infekcija zgloba, oštećenje ligamenata, zapaljenje zgloba i dr.

KAKO SE IZVODI?

• Tip anestezije koji će se koristiti zavisi od razloga zbog kog se  procedura obavlja. Lokalna anestezija podrazumeva ubrizgavanja  anestetika direktno u kožu u nivou mesta uvođenja artroskopa. Tokom  obavljanja procedure u lokalnoj anesteziji bićete budni i možete osećati  pritisak ili nelagodnost zbog pomeranja endoskopskog instrumenta.  Regionalna anestezija podrazumeva ubrizgavanja anestetika direktno u  prostor između slabinskih pršljenova što dovodi do utrnulosti donje  polovine tela, a tokom same procedure Vi ćete biti budni. Može postojati  potreba da se procedura obavi u opštoj anesteziji (tokom procedure  nećete biti svesni).
• Položaj u kom se obavlja procedura zavisi od  toga koji zglob se tretira. Ud se postavlja u odgovarajući položaj, a  ispod zgloba može se postaviti poveska koja sprečava gubitak krvi.
• U  cijlu boljeg uvida u izgled zglobne šupljine može biti potrebno da  lekar ubaci sterilnu tečnost u zglob. Ispunjavanjem zglobne šupljine  sterilnom tečnošću taj prostor se širi i stiče se bolji uvid u sam  izgled zglobne šupljine. Jedan mali rez se pravi i kroz njega se uvodi  astroskop, a ostali rezovi se prave ukoliko postoji potreba za uvođenjem  drugih hirurških instrumenata. Rezovi (incizije) koje se prave su mali i  zatvaraju se uz pomoć jednog ili dva šava.

POTENCIJALNI RIZICI

• Pomeranje endoskopskih ili drugih hirurških instrumenata može oštetiti strukturu zgloba.
• Kao i svaka invazivna procedura i ova nosi rizik od infekcije.
•  Veoma je mali rizik od formiranja krvnih ugrušaka u dubokim venama nogu  (duboka venska tromboza) i posledičnog nastanka plućne embolije.

PRIPREMA

• U konsultaciji sa lekarom biće potrebno je da privremeno prekinete  sa uzimanjem lekova koji utiču na zgrušavanje krvi i i povećavaju rizik  od nastanka krvarenja.
• U zavisnosti od tipa anestezije koja se  koristi može biti potrebno da prestanete sa konzumiranjem hrane i pića 8  do 12 sati pre procedure.
• Poželjno je da na prceduru dođete sa  nekim od članova porodice ili prijatelja u pratnji, kako bi imao ko da  Vas bezbedno vrati kući posle procedure.

OPORAVAK NAKON ARTROSKOPIJE

• Ukoliko budete imali bol nakon procedure, u konsultacije sa lekarom možete uzeti neki od lekova protiv bolova.
•  R.I.C.E. protokol podrazumeva da nakon artroskopije treba da R  (rest)-odmarate, I (ice)-stavljate hladne obloge, C (compress)-vršite  pritisak i E (elevate) – podignete ekstremitet na kom je tretiran zglob u  cilju smanjenja otoka i bola.
• Može postojati potreba da privremeno  koristite udlagu, štake ili druga pomagala u cilju zaštite tretiranog  zgloba. Može biti potrebno da nakon artroskopije idete na fizikalnu  terapiju.
• Ukoliko imate/primetite: visoku temperaturu, bol, curenje  sadržaja iz rane, crvenilo ili otok rane, novonastalu utrnulost ili  peckanje potrebno je da se javite lekaru u HealthMedic-u.
• Možete se  vratiti uobičajenim aktivnostima nakon sedam dana. Treninzima se možete  vratiti nakon 4 nedelje (po potrebi i kasnije).

Hirurgija kože

Hirurgija kože

Usluge:

Minimalno invazivna operacija štitaste žlezde

Endokrina hirurgija

Šta je minimalno invazivna operacija štitaste žlezde i po čemu se razlikuje od klasične tireoidektomije?

Osnovna razlika između minimalno invazivne operacije štitaste žlezde i klasične tireoidektomije je u veličini reza na vratu. Kod minimalno invazivne operacije štitaste žlezde rez je kraći i iznosi oko 2-3 cm, pri čemu je i rez okolnih tkiva i mišića manji. Oporavak od ove operacije je mnogo brži pa pacijenti već nekoliko sati posle operacije mogu da idu kućiza razliku od klasične operacije, gde je dužina bolničkog lečenja nešto duža. Kod ove metode po pravilu nema postoperativnog drena.

Kada se radi ova hirurška tehnika?

  • Kada su čvorići (nodusi) štitaste žlezde prečnika manjeg od 3,5 do 4 cm
  • Kod struma manje do srednje veličine (gradus II)
  • Kod svih operacija paraštitastih žlezda

Kada se posle minimalno invazivne tireoidektomije pacijenti mogu vratiti normalnim životnim aktivnostima?

Kako je trauma okolniih tkiva znatno manja, kod ove metode pacijenti se već sutradan nakon operacije mogu vratiti normalnim životnim aktivnostima.

Da li je potrebno previjanje i kada se obavljaju kontrole?

Nakon operacije na mestu reza je flaster, koji se skida posle jednog dana i nije potrebno dalje previjanje. Nema konaca koji se vade i pacijenti mogu normalno da se tuširaju. Hirurška kontrola je dve nedelje nakon operacije.

Da li je učestalost komplikacija manja kod ove metode?

Kod klasične tireoidektomije najčešća komplikacija je povreda nerva koji inerviše glasne žice, uglavnom je prolazna, ali u ređim slučajevima može biti i trajna. Kod minimalno invazivne tireoidektomije učestalost komplikacija je ista ili manja u odnosu na klasičnu operaciju.

Endokrina hirurgija